...Danas sam odlučila da , konačno napravim blog.Razmišljajući o manjku vremena za pisanje klasičnog dnevnika, odluka je pala.
Kao osoba koja vreme provodi razmišljajuci o ljudima i njihovim odnosima, o činjenicama koje nas povezuju koliko i razdvajaju, o svetu i dešavanjima u njemu, o promenljivosti tla sadašnjice koja uzrokuje nesigurnost naših planova i želja, ovo je savršen način da svoja razmišljanja podelim kako sa drugima tako i sama sa sobom dajući im pečat stvarnog postojanja.Ona sada prestaju biti samo deo mene, ona postaju na neki način 'svoja'.
Ovo je, istovremeno, odavanje počasti osobama koje su prošle, a i onima koji su i dalje deo mog života.Neka imena neće biti spomenuta, ali će se lica skrivati iza slova i tačaka svakog post-a, jer su mnoge osobe zaslužne za moja sadašnja uverenja i one su na neki način stvorile osobu koja bitiše unutar ovog tela.Hvala im na tome, jer danas mogu reći da volim ono što jesam, i da nastojim iz dana u dan samo da postanem još bolji čovek.
...'Putopisi razigranog srca'?
Te tri reči govore o meni i mom životu, svemu što se o njemu i treba znati.Moje razigrano srce je posetilo mnoge oblake mašte i brojne trotoare realnosti, ali je spremno i da rečju okupa svoja osećanja i podeli ih s drugim srcima.
Budite otvoreni za nove poglede na svet, na ljude i na život.Poštujte dobro u sebi i u drugima.
Namaste!

Нема коментара:
Постави коментар