петак, 18. октобар 2013.

KALUP

Kolika je verovatnoća: ostati snažan i uspravne glave uprkos svim vetrovima koji nepredvidivo menjaju sopstveni intenzitet i smer? Šta znači biti čovek? Kolika je cena uspeti u tom poduhvatu? Čini mi se da upravo ono čovečno u nama čini naš put ka cilju težim. Emocije. Niz emocija nas sprečava da se držimo naših principa, svega onoga što jesmo i onoga što bismo želeli da postanemo. Svedok sam toga da se olako mogu odreći svega što smatram ispravnim. Trudim se da popunim još jedan kalup. Taj kalup nije jedan od onih koje stvara 'izobličeno' društvo u kom živimo. Ovaj kalup sam sama stvorila. Oblikovala su ga moja ubeđenja, moje želje. Želim da budem spokojna, da moj um ima oazu u kojoj uvek može pronaći mir. Želim da volim i da budem požrtvovana. Želim da moj um bude otvoren za nove ideje, za drugačija uverenja. Nije nemoguće promeniti mišljenje i shvatiti da ono prethodno nije bilo ispravno, iako je bilo naše. Istovremeno smatram da je otvorenost uma neophodna za zdrav razum, jer otvoren um znači: razumevanje, kreativnost i rast. Rast. Želim da mi parola bude: Rastimo! Iz dana u dan tražimo mesto za napredak! Upoznajmo sebe, jer čovek svestan sebe je zadovoljan čovek. Naučila sam da biti svestan svoje tuge znači biti manje tužan; biti svestan bola znači biti manje povređen; dok u drugu ruku biti sretan i svestan toga, predstavlja prelazak sreće u radost, a u tom trenutku je dobro znati da je: 'sreća u odnosu na radost isto što i sijalica u odnosu na Sunce.'; biti svestan ljubavi znači biti još zaljubljeniji; stoga osvestimo se! Želim i da nikad ne prestanem da volim. Da volim onako detinjasto, bezrazložno i bezuslovno. Kažu da je to u svetu odraslih nemoguće, želim da dokažem da je moguće. Želim da volim vetar, da volim Sunce i ostale zvezde, da volim biljke i životinje, da volim reke i mora, da volim planine i ravnice, da volim Mesec, da volim kišu i sneg, da volim dom i da volim čoveka u njemu. Želim, mogu i hoću! Pitanje je: da li uspeti sam ili u društvu? Trenutno smatram da čovek prvo treba postati deo kalupa koji je osmislio sam za sebe, a potom deliti svoju svesnost, zdravlje, ljubav, radost i zadovoljstvo sa drugima. Ponovo se prepuštam osamljenosti, kako bi imala sigurno uporište sama u sebe, nakon čega ću imati mnoštvo stvari koje ću deliti s drugima..



Нема коментара:

Постави коментар